Bozidar Zugic- Herojski čin

петак, 9. септембар 2011.

BOZIDAR ZUGIC ZABORAVLJENI HEROJ

POGIBIJA BOZIDARA ZUGICA

Skupile se vile iz oblaka
Na jezero Crno kod Žabljaka,
Al' ne sjede đe i druge žene
no na jele i grane zelene.
Divile se jezeru i vodi
Đe su stari gledali narodi
Da aždaja zoblje lake srne,
A lav gleda i koža mu trne -
I žedan se sa jezera vrne.
Tu zmaj pliva i krilima lupa.
Tu se nekad Car-Junaka kupa,
Tu je utve Momčilo lovio,
Tu je Marko Šarina pojio.
Tu je nekad Kralj Vukašin prvi
Prao ruke od nevine krvi,
Kad zapali Momčilove dvore,
Njega ubi, ljubu mu sagore!
Tu je jednom, kod toga jezera,
Kralj Topolski pod jelom večera.
Takve gore, planine i vode
Nema što je zemlje i prirode,
Niti ljepše ribe u Ohridu
Ni arije kuda ljudi idu.
Tu su vile pjesmu sastavile
Za junaka rodom iz Drobnjaka,
Poručnika Žugić Božidara -
Tako ova pjesma izgovara:
Ima l' išta ljepše od poštenja?
Il' pravije od javnoga mnjenja?
Nit' prošlosti ka' u Crnogorca
Nit' od rata višega zlikovca;
Od izroda nema više rđe,
Niti ništa od lakomca grđe.
Kome nije domovina majka,
Tu čovjeka nema, ni junaka.
Ko se stidi majčina mlijeka
On će biti ništa dovijeka.
Je l' imena ljepšeg - od junaka?
Je l' najcrnja samohrana majka?
Kao ona pod Kraljevom Gorom
Koja kuka uveče i zorom;
Kod četiri sinovska mramora
Jadna majko, jadna razgovora!
Majka Mara Žugić Božidara
Od Žabljaka iz Novakovića,
A unuka Trivka Džakovića.
Ako kuka, jest joj za nevolju,
Jer izgubi na Bačkome Polju
Četvrtoga sina Božidara -
S kukanjem se stara razgovara.
Kad je ono mjeseca aprila
Nečuvena katastrofa bila,
Četrdeset i prve godine,
Kad je ono preko Vojvodine
Odstupala vojska sa granice
Niz velike Panonske ravnice,
Od Baranje i Batinske Skele
I bjehu se dvije vojske srele
Kod Petrovca i sela Gložana
Vojska silna i naoružana.
Đe Mađarski tenkovski pukovi
Kidisaše ka gladni vukovi
Na posadni puk Jugoslavije -
Boj krvavi poče da se bije.
Dok evo ti izroda plemića
Đenerala Nevaljalovića
Na pregovor Maćarima ode
Bi za „Goleš“ vojsku da zavede!
Smijući se, s krvnicima s' ljubi
U čast toga što državu gubi.
Pred vratima njemačkoga tenka
Đeneral je svojoj pratnji reka':
„Vas će svijet Hitler da posvoji!
Ni Rusije više ne postoji.
75. Pregaziće zapadne narode,
Sve će morske zamutiti vode,
Pregaziće u Aziji i Kinu,
Dok Japanska ostrva razminu,
I posjede afričko bogatstvo,
I na Nilu abisinsko carstvo.
I Hitler će, veliki mesije,
Zauzeti polja od Persije,
A u ruke svu Evropu ima,
A ne da se mi borimo s njima.
No da ovđe savez potpišemo
Barem vojsku da kurtališemo!”
Al' ne viđe planinskoga vuka
Iz Desetog posadnoga puka
Poručnika Žugić Božidara
Koji će mu srce da raspara.
K njemu Žugić priđe i zavika:
„Đe da ljubiš u sablju krvnika?
Zar to rade ljudi i junaci,
Da se smiješ domovini majci
I njenome jadu i propasti -
Kukavice, koji nemaš časti!
Ti što mnogo ne vidiš daleko,
Gubalo te majčino mlijeko
Sa kojim te uzaludu hrani,
Zar se tako domovina brani?
Da li igđe u Ustavu piše,
Ko bi ima' pravo da potpiše
Akt sramotni kapitulacije
Ispred naše slovenske nacije?
Okle Hitler da bude Mesija?
To je neka svijetska bestija;
On će na nos brzo da posrne
I grdan se sa bojišta vrne.
A ti koji ne znaš da se stidiš
I toliku sramotu ne vidiš,
Đe me s tobom crni đavo srete,
Dolje skidaj sablju i palete
Da ne pucam u čin i u zvanje,
No izdajnik jedan da je manje!
A ti Švabo, što mu ruku stežeš,
Kod njega ćeš u brlog da ležeš,
Kod ovoga našega izroda,
Izdajnika zemlja i naroda“.
Stade piska automatika,
Đenerala ubi izdajnika
I madžarskog žbira pukovnika.
Obojici prsi izrešeta
I odjeknu viteška osveta,
Pa momački na vrh tenka skoči
Vala zbilja hajdučkije oči!
Bombe baci pod kupolu tenka,
A nastade grmljava i jeka;
To nijesu bombe no čudesa -
Kad tenkove dižu u nebesa.
To je prvi potkopati lagum
Pod prljavi martovski sporazum!
Sva tenkovska posada izgore;
Tu pogibe vitez Crne Gore.
Među vojske trideset hiljada
Ka' Sinđelić kod niškoga grada.
Momče mlado, dvades' i pet ljeta;
Obiliću, oba ti svijeta,
Odlikujete ovoga viteza
Sa legijom Kosovskoga Kneza!
No kako se ta krajina zove
Koja takve rađa vitezove?
To se zove Crna Gora mala
Što je mnogo vitezova dala.
Toga dana u njega je bila:
Desna ruka - Principa Gavrila
Muško srce - Nikca od Rovina,
A ljepota - Jugović Vojina,
Tvrde oči - Kostreš Harambaše,
Mjesto Šarca - da tenkove jaše!
Sve to njemu gorske vile daše -
Oličenje veličine naše!

Bozidar Zugic- Herojski čin

Странице

петак, 9. септембар 2011.

Нема коментара:

Постави коментар

Укупно приказа странице